Radno vrijeme na službenom putu

Radno vrijeme radnika upućenog na službeni put utvrđuje se prema njegovom ugovorenom redovitom radnom danu, a ako bi na službenom putu efektivno radio duže od ugovorenog radnog vremena, radilo bi se o prekovremenom  radu, te bi on ostvario pravo na naknadu zastvarno odrađene prekovremene sate.

Vrijeme dok radnik putuje prema konačnom odredištu službenog puta i vrijeme dok se vraća sa službenog puta ne uračunava se u radno vrijeme, osim u slučaju radnika koji se nalaze na radnom mjestu vozača kojima se cjelokupno vrijeme provedeno na putu uračunava u radno vrijeme. Međutim, napominjemo kako se vrijeme putovanja ne uračunava niti u odmore propisane Zakonom o radu, te je poslodavac dužan osigurati radniku minimalan dnevni odmor između dva radna dana provedena na službenom putovanju, odnosno između završetka službenog putovanja i sljedećeg radnog dana.

Napominjemo kako dnevnica ne predstavlja nadomjestak za plaćanje prekovremenog rada, rada nedjeljom ili blagdanom, već je poseban institut koji isključivo služi za naknadu troškova koje radnik ima prilikom službenog puta. Dnevnica se isplaćuje u visini i na način kako je to uređeno odredbama ugovora o radu, pravilnika o radu ili kolektivnog ugovora. Prema tome, ukoliko je radnik na službenom putu ostvario prekovremene sate, poslodavac mu je za te sate dužan isplatiti povećanu plaću neovisno o činjenici što je radnik primio dnevnicu.

Poslodavac u evidenciju radnog vremena radnika upućenog na službeni put upisuje sate prema njegovom uobičajenom ugovorenom radnom danu, a u slučaju dužeg rada unosi i dodatno odrađene sate.