Radno vrijeme na službenom putu
Radno vrijeme radnika upućenog na službeni put utvrđuje se prema
njegovom ugovorenom redovitom radnom danu, a ako bi na službenom putu efektivno radio
duže od ugovorenog radnog vremena, radilo bi se o prekovremenom radu, te
bi on ostvario pravo na naknadu zastvarno odrađene prekovremene
sate.
Vrijeme
dok radnik putuje prema konačnom odredištu službenog puta i vrijeme dok se
vraća sa službenog puta ne uračunava se u radno vrijeme, osim u slučaju radnika
koji se nalaze na radnom mjestu vozača kojima se cjelokupno vrijeme provedeno
na putu uračunava u radno vrijeme. Međutim, napominjemo kako se vrijeme
putovanja ne uračunava niti u odmore propisane Zakonom o radu, te je poslodavac
dužan osigurati radniku minimalan dnevni odmor između dva radna dana provedena
na službenom putovanju, odnosno između završetka službenog putovanja i
sljedećeg radnog dana.
Napominjemo
kako dnevnica ne predstavlja nadomjestak za plaćanje prekovremenog rada, rada
nedjeljom ili blagdanom, već je poseban institut koji isključivo služi za
naknadu troškova koje radnik ima prilikom službenog puta. Dnevnica se isplaćuje
u visini i na način kako je to uređeno odredbama ugovora o radu, pravilnika o
radu ili kolektivnog ugovora. Prema tome, ukoliko je radnik na službenom putu
ostvario prekovremene sate, poslodavac mu je za te sate dužan isplatiti
povećanu plaću neovisno o činjenici što je radnik primio dnevnicu.
Poslodavac
u evidenciju radnog vremena radnika upućenog na službeni put upisuje sate prema
njegovom uobičajenom ugovorenom radnom danu, a u slučaju dužeg rada unosi i
dodatno odrađene sate.