Zapošljavanje putem agencijaza privremeno zapošljavanje

Zapošljavanje radnika, neovisno o tome radi li se o ugovoru o radu na neodređeno, odnosno određeno, unaprijed poznato vremensko razdoblje, zasniva se sklapanjem ugovora o radu te ovisi o potrebama i organizaciji radnog vremena poslodavca za obavljanjem određenog posla. U radnom odnosu radnik radi nesamostalno, osobno obavlja posao po uputi poslodavca na mjestu kojeg poslodavac pobliže određuje, s resursima poslodavca, zbog čega je samo vrijeme obavljanja rada bitan element ugovora o radu, neovisno o rezultatu rada.

S druge strane, ugovor o djelu je ugovor kod kojeg predmet ugovora i ugovorne strane uređuje članak 590. Zakona o obveznim odnosima. To je pravni posao kod kojeg se jedna ugovorna strana izvođač, obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a druga ugovorna strana, naručitelj, se obvezuje platiti mu za to naknadu. Izvođač, dakle, radi samostalno i neovisno od naručitelja te je u obvezi za svoj račun i na svoj rizik izvršiti jednokratni posao pri čemu je ključno postizanje određenog rezultata rada odnosno djela, u određenom roku i uz ugovorenu naknadu, a ne samo vrijeme rada.

Pojašnjavamo da kada radnik obavlja poslove koji s obzirom na narav i vrstu rada imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, neovisno o tome kako stranke taj ugovor nazvale, smatrat će se da je sklopljen ugovor o radu. Konkretno, mišljenja smo kako se potreba obavljanja poslova arheologa na mjestu i sredstvima rada nalogodavca, te u trajanju kojeg ne određuje osoba koja poslove obavlja, treba smatrati radnim odnosom.

Završno, obveza zapošljavanja radnika putem agencije za zapošljavanje može biti primjerice ugovorena između projektnih partnera i tome slično, odnosno predviđena pravnim aktom koji bi poslodavca obvezivao, no ne predstavlja opću obvezu sukladno općim izvorima radnog prava.