Pravo radnika na godišnji odmor

Zakonom o radu je, kao izuzetak od primjene odredbe članka 77. Zakona, kojim se propisuje pravo radnika na godišnji odmor u trajanju od najmanje četiri tjedna, propisano da radnik u slučaju prestanka ugovora o radu, za tu kalendarsku godinu ostvaruje pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora. Budući da radnik pravo na godišnji odmor ostvaruje kod svog poslodavca, ukoliko tijekom kalendarske godine dođe do prestanka ugovora o radu i promjene poslodavca, radnik će kod svakog poslodavca ostvariti pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora.

Kada se radnik prvi puta zapošljava ili između dva radna odnosa ima prekid rada duži od osam dana, pravo na godišnji odmor stječe nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod toga poslodavca, pri čemu rok za stjecanje prava na godišnji odmor treba sagledavati kao pravo radnika na tzv. „cijeli“ godišnji odmor, Dakle, ukoliko nije ispunjen navedeni uvjet, radnik bi u svakom slučaju ostvario pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora. Isto tako, prekid duži od osam dana nije relevantan za utvrđivanje prava radnika na godišnji odmor za tekuću kalendarsku godinu, već za stjecanje prava radnika na „cijeli“ odnosno razmjeran dio godišnjeg odmora u idućoj kalendarskoj godini.

Radnik koji je za 2014. godinu stekao pravo na samo razmjeran dio godišnjeg odmora, a koji je trajanja kraćeg od dva tjedna, isti može iskoristiti do 30. lipnja 2015. godine.

Radnik koji je za 2014. godinu stekao pravo na „cijeli“ godišnji odmor, mora tijekom kalendarske godine za koju ga je ostvario (dakle, tijekom 2014. godine) iskoristiti dva tjedna, te preostali dio može prenijeti i iskoristiti do 30. lipnja 2015. godine.