Zabrana prijeboja
Odredbom članka 96. Zakona o radu (NN br. 93/14) propisano je da
poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku
naplatiti uskratom isplate plaće ili nekog njezina dijela, odnosno uskratom
isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće te da navedenu suglasnost radnik
ne može dati prije nastanka potraživanja.
Slijedom
navedenoga, mišljenja smo da u slučajevima kada radnik potpiše ugovor o radu u
kojem je navedeno da svojim potpisom potvrđuje kako je upoznat s odredbama
pravilnika o radu kojima su propisane novčane kazne za povrede radne obveze,
odnosno da je suglasan da mu poslodavac usteže dio plaće u slučaju
izricanja novčane kazne, pa čak i u slučaju kad se radnik ugovorom obvezao na
ispunjenje određene činidbe poslodavcu, poslodavac ne smije bez prethodne
suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate
plaće ili nekog njezinog dijela jer Zakon o radu izričito propisuje kako radnik
ne može dati suglasnost prije nastanka potraživanja.
Nadalje,
sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revr
-893/07-2 od 21. 4. 2009. godine zabrana prijeboja odnosi se i na građanskopravnu
i na procesnopravnu kompenzaciju. Budući je jedno od temeljnih prava radnika iz
radnog odnosa pravo na plaću za obavljeni rad te da plaća omogućuje radniku da
svoje svakodnevne egzistencijalne potrebe ostvaruje iz radnog odnosa zbog toga
se zabrana prijeboja u smislu članka 96. Zakona o radu odnosi i na
građanskopravnu i na procesnopravnu kompenzaciju. Međutim, to ne znači da
poslodavac ne može svoje potraživanje ostvarivati redovnim putem, već samo da
ne može uskratiti isplatu plaće, nekog njezinog dijela ili naknade plaće ili
dijela naknade plaće radniku zbog postojanja nekog svog potraživanja, bilo
izjavom o prijeboju bilo isticanjem prigovora radi prebijanja u postupku pred
sudom.