Godišnji odmor

Sukladno odredbi članka 84. Zakona o radu koja uređuje da radnik godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti te korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, ima pravo iskoristiti po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.

Međutim, ukoliko isti nije mogao iskoristiti ili njegovo korištenje poslodavac nije omogućio do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, radnik ima pravo iskoristiti do kraja kalendarske godine u kojoj se vratio na rad. Slijedom navedenog, mišljenja smo da radnica koja će se vratiti na posao prije kraja kalendarske godine sukladno navedenoj zakonskoj odredbi ima pravo koristiti godišnji odmor za 2015. godinu u onolikom trajanju koliko joj vremena korištenja preostane do isteka 2016. godine.

Nastavno, smatramo da nije potreban sporazum poslodavca i svakog pojedinog radnika o pravu na korištenje godišnjeg odmora u dijelovima već je dovoljna (redovita) odluka poslodavca o rasporedu korištenja godišnjeg odmora. Također, Zakon o radu predviđa u članku 84. stavku 5. posebno pravo radnika na korištenje jednog dana godišnjeg odmora o čemu poslodavca treba obavijestiti najmanje tri dana prije njegova korištenja. Uslijed navedenih okolnosti predviđeno je da vrijeme od petnaest dana prije korištenja istog može, ali i ne mora biti zadovoljeno, ovisno o vremenu kada će radnik obavijestiti poslodavca.

Vezano uz potpisivanje odluke o godišnjem odmoru, iznosimo kako sukladno članku 131. Zakona o radu ako se radi o poslodavcu koji je pravna osoba, ovlaštenje da pisanom punomoći ovlasti drugu osobu da ga zastupa u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom ima, odnosno može imati osoba ili organ za to ovlašten statutom, društvenim ugovorom, izjavom o osnivanju ili drugim pravilima pravne osobe. Spomenuta osoba ili organ može svoja ovlaštenja pisanom punomoći prenijeti na drugu poslovno sposobnu punoljetnu osobu. Dakle, mišljenja smo da je unutarnjim aktima pravne osobe dopušteno predvidjeti, potom i prenijeti ovlaštenje za obavljanje određenih pravnih poslova poslodavca iz radnih odnosa na druge osobe koje mogu biti i zaposlenici istog poslodavca.

Zakon o radu, međutim, ne uređuje niti predviđa način potpisivanja odluka poslodavca, te smo mišljenja da je potrebno da odluka bude vlastoručno potpisana od ovlaštene, odnosno opunomoćene osobe, ukoliko primjerice poslodavac sam ne bi unutarnjim aktom propisao da ga određene odluke koje umjesto potpisa sadrže faksimil jednako obvezuju.

Zaključno, vezano uz sadržaj i način uređivanja rasporeda korištenja godišnjih odmora upućujemo kako navedeno utvrđuje poslodavac, u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i ovim Zakonom, najkasnije do 30. lipnja tekuće godine te ovo javnopravno tijelo nije mjerodavno niti ovlašteno dostavljati nacrte odluka poslodavaca.