Pravni portal ingbiro.com
Vaš osobni pravni savjetnik

Više

Najpouzdanija baza propisa
Mi pratimo zakonodavstvo već 60 godina

Više

Jedinstvena baza sudske prakse
Izabrala stručna redakcija sudaca VSRH

Više

Više od 4000 stručnih i znanstvenih članaka
Odgovori na aktualna i vječna pravna pitanja

Više

Posebna ponuda: Uštedite 750 kn!
ingbiro.com 0-24 / 365 dana / 9 kn dnevno

Pretplatite se

Zakonodavstvo na dodir prsta

Najveći portal pročišćenih i povezanih pravnih informacija: od važećih propisa i sudskih odluka RH i EU, pročišćenih tekstova zakona do stručno-znanstvenih članaka i korisnih pravnih sadržaja. ...više

Kako koristiti Pravni portal ingbiro.com    

Postanite korisnik

Najbolji način da se uvjerite u prednost korištenja više od 1 600 000 provjerenih, ažuriranih i povezanih pravnih sadržaja jest da sami probate koristiti Pravni portal ingbiro.com. Zatražite probnu lozinku!

Postanite korisnik Pravnog portala ingbiro.com

Prijava

   
Zadnji broj
siječanj 2019.
Šimunović Nives
Ugovor o doživotnom uzdržavanju - zakonska regulativa, sudska praksa, usporedba s ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju
Ovaj članak obrađuje ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je danas reguliran odredbama Zakona o obveznim odnosima od čl. 579. do čl. 585., te se osvrće na ranija zakonodavna rješenja. Obrađeni su i neki aspekti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te određene sličnosti i razlike tih dvaju ugovora. U članku je velika pažnja posvećena bogatoj sudskoj praksi novijeg datuma, a uvrštene su i neke starije, zanimljivije odluke, koje su i danas aktualne.
Ključne riječi: doživotno uzdržavanje, dosmrtno uzdržavanje, aleatornost, raskid.

siječanj 2019.
Potkonjak Tatjana
Parkiranje ponovno pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske
Ustavni sud Republike Hrvatske ocjenjujući ustavnost i zakonitost Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila, ponovno je imao priliku baviti se podzakonskim propisom koji regulira pitanja parkiranja. Praksa Ustavnog suda s područja ocjene ustavnosti i zakonitosti propisa koji reguliraju tu materiju doista je bogata. Ustavni sud svojedobno je ukinuo doista impresivan broj općih akata jedinica lokalne samouprave, odnosno pojedinih odredaba općih akata, kojima je bila regulirana materija parkiranja. Stupanjem na snagu Zakona o upravnim sporovima Visoki upravni sud Republike Hrvatske postaje nadležan za ocjenu općih akata jedinica lokalne samouprave i od tada i njegovu praksu obogaćuje nekoliko doista značajnih presuda s područja parkiranja. Međutim, i nakon tog transfera nadležnosti Ustavni sud nije bio lišen spornih pitanja proizašlih iz presuda Visokog upravnog suda kojima su opći akti jedinca lokalne samouprave koji reguliraju materiju parkiranja bili ukinuti. Pitanje mogućnosti primjene odredaba podzakonskog propisa kojim je regulirana materija parkiranja nakon njegova ukidanja od strane Visokog upravnog suda, ne samo da se našlo pred Ustavnim sudom već se ukazala i potreba da se načelno stajalište o tome zauzme na Stručnom sastanku Ustavnog suda.
Ključne riječi: Ustavni sud Republike Hrvatske, Visoki upravni sud Republike Hrvatske, parkiranje, ocjena ustavnosti i zakonitosti, primjena ukinutog propisa.

siječanj 2019.
Moslavac Bruno
Načelo ne bis in idem kod obijesne vožnje u cestovnom prometu
Opstojnost kažnjivih djela i kažnjivost protupravnih ponašanja ne znači i provođenje jednoznačnog ili posvema istovrsnog postupka kaznene naravi za sve delikte, od kaznenih djela, preko prekršaja, disciplinskih ili stegovnih djela, do onih za koja se izriču upravne mjere. Prijepori koji se javljaju prilikom tumačenja zabrane dvostrukog kažnjavanja počinitelja kaznenih djela u sudskoj praksi, dovode neminovno do pravne nesigurnosti. Europski sud za ljudska prava morao bi definirati pojam “kažnjivog djela”, kao polazišne osnove utvrđenja povrede ljudskog prava iz čl. 4. Protokola br. 7 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U ovome radu autor metodom analize, eksplikativnom metodom i metodom studije slučaja, uz korištenje komparativne metode prilikom analize mjerodavnih sudskih odluka domaćih sudova i Europskog suda za ljudska prava izučava načelo ne bis in idem na karakterističnom kaznenom djelu obijesne vožnje u cestovnom prometu. Zaključno se utvrđuje da “Engel kriteriji” više ne zadovoljavaju zbog pojave “kažnjivih djela”, koje treba jasno definirati de lege ferenda i oštro razlučiti od pojma kaznenog djela, da identitet djela ne može uvijek biti izbjegnut kod prometnih delikata, posebno obijesne vožnje i da je posljedica protupravnog djela ključna razlika između prekršaja i kaznenog djela, uz blanketnu odredbu posebnog propisa na koju se poziva kaznena optužba i oblik namjere koji mora biti istaknut u sudskoj presudi.
Ključne riječi: ne bis in idem, Engel kriteriji, Maresti, obijesna vožnja.

siječanj 2019.
Đuras Ivana
Zaštita vlasništva u kontekstu kontrole korištenja imovine i sprječavanja pranja novca
Zakonodavac je uz kaznena djela koruptivne naravi koja su propisana Kaznenim zakonom, a procesuiraju se na temelju Zakona o kaznenom postupku i Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, propisao kažnjivost za određena postupanja i drugim zakonima, pa tako i Zakonom o deviznom poslovanju ili pak Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma, stvorivši tako legislativnu atmosferu borbe protiv korupcije u kontekstu sprječavanja prikrivanja protuzakonito stečenog novca, odnosno pranja novca. U ozračju suvremenih tijekova “prljavog” novca i s njime povezanih kriminalnih praksi širom svijeta, od trgovine ljudima, trgovine oružjem i drogama te s/tvarima kojima je slobodan promet zabranjen, odnosno zakonom ograničen, prekršajni i kazneni sudovi te naposljetku Ustavni sud Republike Hrvatske, susreću se s pitanjima vezanima uz vraćanje privremeno oduzetog novca i standardima koje je u tom segmentu jasno postavio Europski sud za ljudska prava u predmetima Gabrić protiv Hrvatske i Boljević protiv Hrvatske, u kojem je utvrđena povreda članka 1. stavka 1. Protokola br. 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno povreda zaštite vlasništva u kontekstu kontrole zaštite imovine, što je imanentno članku 48. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske.
Ključne riječi: vlasništvo, novac, prekršaj, oduzimanje novca, prekomjerni teret, razmjernost.

siječanj 2019.
Štaba Romina
Važnost presude u predmetu Relu Adrian Coman i drugi protiv Rumunjske, C-673/16, za slobodu kretanja i boravak građana Europske unije
R. A. Coman i R. C. Hamilton bili su istospolni bračni drugovi koji su se vjenčali u Bruxellesu 2010. godine. R. A. Coman imao je rumunjsko i američko državljanstvo, a R. C. Hamilton samo američko državljanstvo. U prosincu 2012. godine R. A. Coman i R. C. Hamilton zahtijevali su od nadležnih rumunjskih tijela da se R. C. Hamiltonu, kao članu obitelji R. A. Comana, dopusti zakonit boravak u Republici Rumunjskoj u razdoblju duljem od tri mjeseca. Njihov zahtjev bio je odbijen zato što se rumunjskim Građanskim zakonikom ne priznaje istospolni brak. R. A. Coman i R. C. Hamilton su nakon toga podnijeli tužbu zbog postojanja diskriminacije na temelju spolne orijentacije vezano uz pravo na slobodu kretanja u Europskoj uniji. Ujedno su istaknuli i prigovor neustavnosti rumunjskoga Građanskog zakonika uz argumente da se nepriznavanjem istospolnih brakova sklopljenih u inozemstvu, u svrhu ostvarivanja prava na boravak, krše odredbe rumunjskog Ustava koje štite pravo na osobni, obiteljski i privatni život te poštovanje načela jednakosti. Ustavni sud je prekinuo postupak te je Sudu Europske unije uputio četiri prethodna pitanja koja su bila vezana uz interpretaciju odredaba Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ, i to prije svega vezano uz tumačenje pojma “bračni drug” u kontekstu navedene Direktive te mora li država članica domaćin odobriti pravo na boravak na vlastitom državnom području u razdoblju duljem od tri mjeseca bračnom drugu istog spola kao građaninu Unije s kojim se zakonito vjenčao u skladu sa zakonom države članice koja nije država domaćin. Sud Europske unije je presudom C-673/16 od 5. lipnja 2018. godine, presudio da iz tekstualnog, sustavnog i teleološkog tumačenja odredaba Direktive proizlazi da ona propisuje samo uvjete za ulazak i boravak građanina Unije u državama članicama različitima od države članice čiji je državljanin i da ona ne dopušta zasnivanje izvedenog prava na boravak u korist državljana treće države, članova obitelji građanina Unije, u državi članici čiji je taj građanin Unije državljanin. Međutim, unatoč tome što su prethodna pitanja bila postavljena u svezi s interpretacijom predmetne Direktive, presuđeno je da to nije prepreka za davanje tumačenja prava Europske unije koja mogu biti korisna za donošenje odluke u ovome slučaju. Stoga je presuđeno da se u određenim situacijama državljanima trećih država, koji su članovi obitelji građanina Unije i koji na temelju odredaba Direktive nemaju izvedeno pravo na boravak u državi članici čiji je taj građanin državljanin, takvo pravo može priznati na temelju članka 21. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Ključne riječi: sloboda kretanja i boravka na državnom području država članica, Direktiva 2004/38/EZ od 29. travnja 2004., spajanje obitelji, istospolni bračni drug, državljanin treće države, članak 21. stavak 1. UFEU-a.