Raspored radnog vremena, godišnji odmor, ugovoreni poslovi
U skladu sa člankom 66. Zakona o radu (NN br. 93/14), radno
vrijeme radnika može se rasporediti u jednakom trajanju, odnosno u nejednakom
trajanju po danima, tjednima, odnosno mjesecima. Raspored radnog vremena
utvrđuje se propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između
radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a
ukoliko nije utvrđen na jedan od navedenih načina, o rasporedu radnog vremena
odlučuje poslodavac pisanom odlukom. Dakle, u slučaju kada je kolektivnim ugovorom
raspored radnog vremena radnika utvrđen u jednakom trajanju (npr. pet dana u
tjednu od ponedjeljka do petka), poslodavac svojom odlukom ne može isti
utvrditi u nejednakom trajanju.
Ako
je radno vrijeme radnika nejednako raspoređeno, radnik može, uključujući
prekovremeni rad, raditi najviše do pedeset šest sati tjedno, odnosno do
šezdeset sati tjedno, ako je tako ugovoreno kolektivnim ugovorom. Pri tome,
radnik u svakom razdoblju od četiri uzastopna mjeseca, ne smije, uključujući
prekovremeni rad, raditi duže od prosječno četrdeset osam sati tjedno. U
slučaju kada kod poslodavca postoji potreba za intenzivnijim radom u nekom
kraćem vremenskom razdoblju, Zakonom je predviđena mogućnost da se putem
kolektivnog ugovora ugovori „banka sati“, na način da ukupan fond sati,
uključujući prekovremeni rad, ne može biti veći od prosječnih četrdeset pet
sati tjedno u razdoblju od četiri mjeseca. U primjeni ovoga instituta, kod
organizacije radnog vremena, poslodavac nije vezan ograničenjem trajanja rada
na tjednoj razini od pedeset, odnosno šezdeset sati tjedno, ali je vezan
ograničenjima u odnosu na propisano najkraće trajanje dnevnog i tjednog odmora.
Preraspodjela
radnog vremena se odnosi na raspoređivanje radnog vremena tijekom kalendarske
godine, ako narav posla to zahtijeva, pa u tom slučaju, u jednom dijelu
kalendarske godine radno vrijeme traje duže, a u drugom kraće od punog ili
nepunog radnog vremena, s time da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja
preraspodjele, ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena.
Preraspodijeljeno radno vrijeme tijekom razdoblja u kojem traje duže od punog
ili nepunog radnog vremena, uključujući i prekovremeni rad, ne smije biti duže
od četrdeset osam sati tjedno. Iznimno može trajati duže od četrdeset osam sati
tjedno, ali ne duže od pedeset šest sati tjedno, odnosno šezdeset sati tjedno
ako poslodavac posluje sezonski, pod uvjetom da je isto uređeno kolektivnim
ugovorom i da je radnik poslodavcu dostavio pisanu izjavu o dobrovoljnom
pristanku na takav rad. Preraspodijeljeno radno vrijeme u razdoblju u kojem
traje duže od punog ili nepunog radnog vremena može trajati najduže četiri
mjeseca, odnosno šest mjeseci ako je to ugovoreno kolektivnim ugovorom.
Temeljem
Zakona o radu, radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku
godinu, a isti može koristiti u dijelovima. Ako radnik svoj godišnji odmor
koristi u dijelovima, mora tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo
na isti, iskoristiti najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju, osim ako se radnik
i poslodavac drukčije ne dogovore.
Odredbom
članka 84. Zakona o radu propisana je mogućnost prenošenja godišnjeg odmora u
sljedeću kalendarsku godinu. Između ostalog, propisano je da godišnji odmor,
odnosno dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije uopće korišten u
kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti ili korištenja prava na
rodiljni, roditeljski ili posvojiteljski dopust, radnik ima pravo iskoristiti
do 30. lipnja iduće godine. Ukoliko ga radnik zbog korištenja jednog od
navedenih prava, nije mogao iskoristiti ili njegovo korištenje poslodavac nije
omogućio do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, radnik ima pravo
iskoristiti do kraja kalendarske godine u kojoj se vratio na rad.
Raspored
korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, vodeći pri tome računa o
potrebama organizacije rada, ali i mogućnostima za odmor raspoložive radnicima.
Ukoliko poslodavac radniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora na način i
pod uvjetima propisanim Zakonom, čini jedan od težih prekršaja sankcioniranih
prekršajnim odredbama Zakona.
Radni
odnos je ugovorni odnos koji nastaje voljom obiju ugovornih strana (radnika i
poslodavca), odnosno ugovor o radi je rezultat postignute suglasnosti oko
bitnih elemenata toga ugovora. Jedan od bitnih elemenata toga ugovora je
podatak o nazivu posla na koji se radnik zapošljava ili kratak opis poslova.
Stoga je radnik u obvezi obavljati ugovorom preuzete obveze, odnosno obavljati
one poslove za koje je s poslodavcem sklopio ugovor o radu.