Raspored radnog vremena
Sukladno odredbama članaka 66. i 67. Zakona o radu poslodavac
ima mogućnost uređivanja rasporeda radnog vremena na više načina. Radno vrijeme
radnika može se rasporediti u jednakom trajanju ili u nejednakom trajanju po
danima, tjednima, odnosno mjesecima ili se može utvrditi preraspodjela radnog
vremena. Budući se preraspodjela radnog vremena u pravilu koristi kada
poslodavac ima sezonsko kretanje obaveza rada, mišljenja smo da je u Vašem
primjeru najbolje primijeniti odredbe o nejednakom rasporedu radnog vremena
propisane odredbom članka 66. Zakona o radu.
Poslodavac
može organizirati radno vrijeme od ponedjeljka do subote na način kako ste to
opisali, pod uvjetom da osigura radnicama odgovarajuće dnevne i tjedne odmore.
U slučaju nejednakog rasporeda radnog vremena kod poslodavca koji nema
kolektivni ugovor, radnik u tjednu može raditi najviše do pedeset sati i u
svakom razdoblju od četiri uzastopna mjeseca ne smije raditi duže od prosječno
četrdeset osam sati tjedno. Mišljenja smo da opisani raspored radnog vremena ne
predstavlja smjenski rad, jer je osnovna značajka smjenskog rada izmjena
radnika na istom radnom mjestu i mjestu rada, pri čemu se radnici izmjenjuju
prema određenom rasporedu tako da rade u različito vrijeme, pa se samo onaj
radnik čiji je raspored dio takve organizacije rada može smatrati smjenskim
radnikom.
Ako
je radno vrijeme radnika nejednako raspoređeno, razdoblje takvog rasporeda ne
može biti kraće od mjesec dana niti duže od jedne godine, te tijekom tako
utvrđenog rasporeda, radno vrijeme mora odgovarati radnikovom ugovorenom punom
ili nepunom radnom vremenu. Ukoliko nakon isteka razdoblja od godinu dana,
poslodavac želi zadržati taj raspored radnog vremena, on može donijeti novi
raspored radnog vremena za sljedeće razdoblje od godinu dana s istim rasporedom
radnog vremena, s obvezom da se u tom razdoblju radnikovo radno vrijeme mora
svesti na njegovo ugovoreno puno radno vrijeme od četrdeset sati tjedno.