Raspored radnog vremena

Sukladno odredbama članaka 66. i 67. Zakona o radu poslodavac ima mogućnost uređivanja rasporeda radnog vremena na više načina. Radno vrijeme radnika može se rasporediti u jednakom trajanju ili u nejednakom trajanju po danima, tjednima, odnosno mjesecima ili se može utvrditi preraspodjela radnog vremena. Budući se preraspodjela radnog vremena u pravilu koristi kada poslodavac ima sezonsko kretanje obaveza rada, mišljenja smo da je u Vašem primjeru najbolje primijeniti odredbe o nejednakom rasporedu radnog vremena propisane odredbom članka 66. Zakona o radu.

Poslodavac može organizirati radno vrijeme od ponedjeljka do subote na način kako ste to opisali, pod uvjetom da osigura radnicama odgovarajuće dnevne i tjedne odmore. U slučaju nejednakog rasporeda radnog vremena kod poslodavca koji nema kolektivni ugovor, radnik u tjednu može raditi najviše do pedeset sati i u svakom razdoblju od četiri uzastopna mjeseca ne smije raditi duže od prosječno četrdeset osam sati tjedno. Mišljenja smo da opisani raspored radnog vremena ne predstavlja smjenski rad, jer je osnovna značajka smjenskog rada izmjena radnika na istom radnom mjestu i mjestu rada, pri čemu se radnici izmjenjuju prema određenom rasporedu tako da rade u različito vrijeme, pa se samo onaj radnik čiji je raspored dio takve organizacije rada može smatrati smjenskim radnikom.

Ako je radno vrijeme radnika nejednako raspoređeno, razdoblje takvog rasporeda ne može biti kraće od mjesec dana niti duže od jedne godine, te tijekom tako utvrđenog rasporeda, radno vrijeme mora odgovarati radnikovom ugovorenom punom ili nepunom radnom vremenu. Ukoliko nakon isteka razdoblja od godinu dana, poslodavac želi zadržati taj raspored radnog vremena, on može donijeti novi raspored radnog vremena za sljedeće razdoblje od godinu dana s istim rasporedom radnog vremena, s obvezom da se u tom razdoblju radnikovo radno vrijeme mora svesti na njegovo ugovoreno puno radno vrijeme od četrdeset sati tjedno.