Otpremnina radniku u mirovanju radnog odnosa
Sukladno članku 126. stavku 1. Zakona o radu radnik kojem
poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje
zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu
koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog
odnosa s tim poslodavcem. Nastavno, kao što ste i naveli za vrijeme neplaćenoga
dopusta prava i obveze iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom miruju, ako
zakonom nije drukčije određeno.
Iznoseći
pojašnjenje instituta mirovanja radnog odnosa navodimo kako mirovanje radnog
odnosa znači da se sadržaj radnog odnosa faktično ne ostvaruje, odnosno za
vrijeme trajanja mirovanja radnog odnosa ne mogu se stjecati prava niti nastati
obveze na temelju same činjenice mirovanja. Međutim, mirovanje radnog odnosa
uključuje zadržavanje postojećih prava i obveza iz vremena koja su prethodila
mirovanju te predviđa nastavak njihova ostvarenja.
Slijedom
navedenog, ukoliko dođe do prestanka radnog odnosa, makar i prije ponovnog
aktiviranja radnog odnosa, radniku ne prestaje (stečeno) pravo na otpremninu
pod uvjetom ispunjenja gore navedenih zakonskih pretpostavki.
Nadalje,
vezano uz način obračuna iznosa otpremnine, Zakon o radu određuje kako se
otpremnina ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne
trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije
prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca.
Pritom je potrebno istaknuti kako samo vrijeme trajanja mirovanja radnog odnosa
temeljem odobrenog neplaćenog dopusta ne bi trebalo biti obuhvaćeno vremenom
koje se uračunava u obračun izračuna otpremnine, budući se u tom vremenu radni
odnos nije ostvarivao pa ni ne može biti osnovom za stjecanje (povećanih)
prava.
aključno,
mišljenja smo kako se visina otpremnine u slučaju kada radnik u tromjesečnom
razdoblju prije prestanka ugovora o radu nije ostvarivao pravo na plaću
temeljem odobrenog neplaćenog dopusta, treba odrediti sukladno bruto plaći koju
bi radnik ostvario da je u navedenom razdoblju faktično obavljao posao i primao
plaću kod istog poslodavca sukladno ugovoru o radu, kolektivnom ugovoru,
pravilniku o radu, odnosno utvrđenom propisu.