Otpremnina radniku u mirovanju radnog odnosa

Sukladno članku 126. stavku 1. Zakona o radu radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem. Nastavno, kao što ste i naveli za vrijeme neplaćenoga dopusta prava i obveze iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom miruju, ako zakonom nije drukčije određeno.

Iznoseći pojašnjenje instituta mirovanja radnog odnosa navodimo kako mirovanje radnog odnosa znači da se sadržaj radnog odnosa faktično ne ostvaruje, odnosno za vrijeme trajanja mirovanja radnog odnosa ne mogu se stjecati prava niti nastati obveze na temelju same činjenice mirovanja. Međutim, mirovanje radnog odnosa uključuje zadržavanje postojećih prava i obveza iz vremena koja su prethodila mirovanju te predviđa nastavak njihova ostvarenja.

Slijedom navedenog, ukoliko dođe do prestanka radnog odnosa, makar i prije ponovnog aktiviranja radnog odnosa, radniku ne prestaje (stečeno) pravo na otpremninu pod uvjetom ispunjenja gore navedenih zakonskih pretpostavki.

Nadalje, vezano uz način obračuna iznosa otpremnine, Zakon o radu određuje kako se otpremnina ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca. Pritom je potrebno istaknuti kako samo vrijeme trajanja mirovanja radnog odnosa temeljem odobrenog neplaćenog dopusta ne bi trebalo biti obuhvaćeno vremenom koje se uračunava u obračun izračuna otpremnine, budući se u tom vremenu radni odnos nije ostvarivao pa ni ne može biti osnovom za stjecanje (povećanih) prava.

aključno, mišljenja smo kako se visina otpremnine u slučaju kada radnik u tromjesečnom razdoblju prije prestanka ugovora o radu nije ostvarivao pravo na plaću temeljem odobrenog neplaćenog dopusta, treba odrediti sukladno bruto plaći koju bi radnik ostvario da je u navedenom razdoblju faktično obavljao posao i primao plaću kod istog poslodavca sukladno ugovoru o radu, kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu, odnosno utvrđenom propisu.